Predavač: dr.sc. Stribor Marković, magistar farmacije i medicinske biokemije
U ljekarničkoj praksi potrebno je zadržati objektivnost u preporuci suplemenata koji se reklamiraju kao pripravci za imunološki sustav. Potrebno je uvijek proučiti razinu dokaza i kvalitetu pojedinih proizvoda.
Vitamin D je jedan od najpopularnijih „vitamina imuniteta“ smijenivši s trona vitamin C koji je desetljećima suvereno vladao marketingom vitamina. Vitamin C je smijenjen s razlogom. Premda ima niz fizioloških funkcija, od biosinteze kolagena, karnitina, adrenalina i noradrenalina, vitamin C nije spektakularan u prevenciji prehlade osim kod teških fizičkih radnika. U zadnje vrijeme vodi se marketinški rat različitih oblika vitamina C, od prirodnih do liposomskih. U realnom životu razlike između njihove bioraspoloživosti i efikasnosti su vrlo skromne i često ne pravdaju razliku u cijeni.
S druge strane, manjak vitamina D je vrlo učestao u jeseni i zimi jer taj vitamin ne možemo toliko efikasno skladištiti kao vitamin A ili B12. Vitamin D djeluje „stimulativno“, ako govorimo u tim terminima, na urođeni i nespecifični dio imunološkog sustava stimulirajući procese poput fagocitoze te lučenje antimikrobnih peptida. Na specifični dio imunološkog sustava djeluje regulatorno i zbog toga je primjenu našao i u suplementaciji ljudi s autoimunim bolestima. Dugo smo godina živjeli u nepreciznom osjećaju gornje granice i nekadašnji suplementi ograničeni na 400 IU bili su jednostavno neadekvatni. Opet, kao struka, moramo upozoriti ljude na problem nekontroliranog uzimanja velikih količina vitamina D.
Manjak vitamina A je bio veliki problem Europe, povećanjem raznovrsnosti prehrane drastični manjak ostaje problem siromašnih zemalja s teškim posljedicama. Zbog toga je manjak vitamina A ostao u fokusu Svjetske zdravstvene organizacije u kontekstu prevencije niza bolesti poput proljeva i infekcija u djece nerazvijenih zemalja te, naravno prevencije sljepila kao posljedice teškog manjka vitamina A. Subklinički manjak vitamina A u bogatijim društvima poput našeg može imat utjecaj na progresije bolesti poput displazije cerviksa izazvanog HPV-om.
Cink je također jedan od mikroelemenata koje je kasno prepoznat kao esencijalni nutritivni faktor i njegova iznimno široka uloga u našoj fiziologiji nije limitirana samo na imunološki sustav. Manjak cinka nije rijedak jer neki lijekovi poput pojedinih klasa antihipertenziva utječu na smanjenje cinka. U kliničkim studijama utjecaj cinka nije vezan za prevenciju već intervenciju. U ranim fazama infekcije može smanjiti dužinu trajanja prehlade.
