dr. sc. Stribor Marković, 28. listopada 2021. u 18 sati

Prije nekoliko godina na kampu usred Velebita imao sam raspravu s ukrajinskim speleologom i liječnikom koji me iskreno pitao, vidjevši moj entuzijazam: "jesu li probiotici samo veliki "hype"? To pitanje ne postavljaju samo ukrajinski speleolozi već i svaki razuman medicinski djelatnik. Police ljekarni savijaju se pod teretom raznih probiotičkih proizvoda. U tihoj medicinskoj realnosti njihova je zadaća daleko uža, ali više nego jasno medicinski vrijedna. Postoji li razlika između vrste i soja? Mogu li se probiotici razlikovati ovisno o mjestu proizvodnje, pa čak i kad su isti soj? Što to nude "smjese" različitih sojeva? Molekularni mehanizam probiotika te pretkliničke studije mogu biti korelirani s kliničkim studijama, što nam otvara oči da tražimo jasne poveznice u komunikaciji. S druge strane, dokazi in vitro ili in vivo studija ne mogu kreirati indikacije. Razne ideje vuku se o nužnosti izvorišta probiotika kao ključnom faktoru, broju sojeva u proizvodu, a marketing nudi zabavne reklame koje sugeriraju kako probiotici niču na zgarištima mikrobioma uništenog antibioticima ili infekcijom. Nude se ekstenzije, nešto poput frizerskih ekstenzija, kako se uloga mikrobioma olako translatira na ulogu probiotika. Istina je dijametralno suprotna od takvih tvrdnji. Pravi probiotik mora imati dobru stabilitetnu studiju baš kao i lijek. Taksativno nabrajanje svojstava probiotika je irelevantno ako nije zadovoljena doza. Stručni radovi, čak i društvene mreže, nude sofisticirane nadogradnje znanja o probioticima, a onda farmaceuti budu konfrontirani vrlo banalnim strahovima pacijenata kako se laktobacili ne smiju koristiti kod osoba osjetljivim na laktozu ili mlijeko. Stoga treba krenuti od osnova da bi došli do nadogradnje.